- 1. Bosna kao politicki, zemljopisni i sociološki problem
- 2. Bosna kao nacionalni problem
- 3. Bosna je hrvatska zemlja
- 4. Bogumili
- 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta
- 6. Sudbina Bosne kao bogumilske države
- 7. Prielaz bogumila na islam
- 8. Problem balkanskih Romana
- 9. Postanak Srba a Bosni
- 10.Etnicka sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine
- 11.Zakljucak
- 1. Uvod
- 2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politicke prirode
- 3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava
- 4. Državno-politicke posljedice razkola
- 5. Socialno-politicke posljedice razkola
- 6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja
- 7. Bizantinska mržnja
- 8. Bizantinska opasnost
- 1. Pojam velikosrbstva
- 2. Srbska državna i crkvena predaja
- 3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politicki cinbenik
- 4. Pecka patriarhija
- 5. Nomadski element kao družtvovni i politicki cinbenik
- 6. Šafarik i Vuk Karadžic kao znanstveni osnivaci današnjeg nacionalno-politickog svesrbstva
- 7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike
8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja
Ali dobra majčica priroda pobrinula se kao svagdje, tako i ovdje, da srbska stabla ne izrastu u nebo. Već sam razložio, kako je srbski napadaj izazvao u Hrvata pokret za odporom, što ga bijaše poveo hrvatski političar dr. Ante Starčević. Pokret odpora bijaše utjelovljen u jednoj stranci, u Starčevićevoj stranci ili u Hrvatskoj stranci prava, koja je zabacivala ilirizam i jugoslavenstvo izpravno spoznavši, da ta dva pravca utiru samo putove srbskom nadiranju. Ona je pošla smjerom politike čistog hrvatstva suprotstavljajući idealu Velike Srbije ideal Velike Hrvatske i smatrala političkim idealom ostvarenje najveće historijske ekspanzije hrvatske države. Premda taj pokret ne bijaše izpravno ocjenjivan izvan zemlje, njegov uspjeh u Hrvatskoj bijaše to veći.
On je pomalo potisnuo jugoslavenstvo i napola unionističku stranku »obzoraša«, koja ga je zastupala, i počeo je čak privlačiti i grkoiztočni element, stvorivši pojam »pravoslavnog Hrvata« i rješavajući ga opasnosti od neminovnog sukoba s Monarhijom. Nacionalno-crkveno Srbstvo željno osvajanja, uvidjelo je, da se ciljevi osvajanja u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji nalaze u velikoj opasnosti. Osim toga Bosna i Hercegovina ne bijahu na berlinskom kongresu dodieljene Srbiji negó Austro-Ugarskoj mimo očekivanja. Tako je ideja osvajanja nanovo izražena nakon kratkog razdoblja udvaranja.
Godine 1899., tik pred prekretnicu stoljeća, objelodani Miroslav Spalajković, pitomac srbske vlade u Parizu, koji na tamošnjoj »Ecole diplomatique« studiraše državne znanosti, knjigu »La Bosnie et l'Herzegovine«. To djelo bude nagrađeno od parižkog pravnog fakulteta.
Značenje ovog djela postalo je vrlo važno za razvoj problema južnih Slavena, a budući da se njegovo značenje nažalost nije spoznalo u Austro-Ugarskoj i razjasnilo širim krugovima, moram se njime malo obširnije pozabaviti.
Ova se knjiga sama izdaje kao »studija diplomatske poviesti i međunarodnog prava« i sastoji se od uvoda, koji je posvećen iztočnom pitanju, poviestnog prikaza (expose historique) i pravne studije (etude juridique).
S obzirom na važnost tog djela za daljnji razvoj na jugu, ukratko ću sažeto ovdje prikazati njegov sadržaj kao i njegove glavne misli i težnje.
- 1. Uvod
- 2. Austrija i južni Slaveni do beckog kongresa 1815.
- 3. God. 1848. kod južnih Slavena u Austriji
- 4. Od 1867. do 1868.
- 5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867.
- 6. Dalmacija od god. 1797.
- 7. Bosna i Hercegovina od god. 1878.
- 8. Madari i južni Slaveni
- 9. Austro -Ugarska pod utjecajem Bizanta
- 10. U svjetski rat
No comments:
Post a Comment